Robotsko zavarivanje je upotreba mehaniziranih programabilnih alata (robota), koji u potpunosti automatiziraju postupak zavarivanja izvođenjem zavarivanja i rukovanjem dijelom. Procesi poput elektrolučnog elektrolučnog zavarivanja, iako često automatizirani, nisu nužno jednaki zavarivanju robotom, jer ljudski operater ponekad priprema materijale za zavarivanje. Robotsko zavarivanje obično se koristi za tačkasto zavarivanje i elektrolučno zavarivanje u visokoproizvodnim aplikacijama, kao što je automobilska industrija.

Robotsko zavarivanje relativno je nova primjena robotike, iako su roboti prvi put predstavljeni u američkoj industriji tijekom 1960-ih. Upotreba robota u zavarivanju započela je tek 1980-ih, kada je automobilska industrija počela robote intenzivno koristiti za točkano zavarivanje. Od tada je i broj robota koji se koriste u industriji i broj njihovih aplikacija jako porastao. 2005. godine više od 120 000 robota bilo je u upotrebi u sjevernoameričkoj industriji, od čega oko polovine za zavarivanje. [1] Rast je prvenstveno ograničen visokim troškovima opreme i rezultirajućim ograničenjem na aplikacije visoke proizvodnje.

Zavarivanje robotskim lukom tek je nedavno počelo brzo rasti i već zapovijeda s oko 20% aplikacija industrijskih robota. Glavne komponente robota za elektrolučno zavarivanje su manipulator ili mehanička jedinica i kontroler koji djeluje kao "mozak" robota. Manipulator je ono što pokreće robota, a dizajn ovih sistema može se kategorizirati u nekoliko uobičajenih tipova, kao što su SCARA i kartezijski koordinatni robot, koji koriste različite koordinatne sisteme za usmjeravanje ruku mašine.